Bjelorepi močvarnjak (Leucorrhinia caudalis) posljednji je dodatak fauni vilinih konjica Bosne i Hercegovine i 64. vrsta ovih insekata do sada registrovana u BiH. Prvi put je zabilježena u aprilu 2013. godine u blizini Banjaluke, a 2016. godine tokom istraživanja retencionih područja uz rijeku Savu pronađena je i u blizini Bosanske Dubice.
Vrsta je rasprostranjena od zapada Evrope do centralnog Sibira, a glavno područje rasprostranjenja je od sjeverozapadne Francuske do juga Švedske i Finske. Iako je u Evropi prisutna na većem teritoriju, samo je lokalno česta. Njene populacije su uglavnom male i njihov je areal diskontinuiran.
L. caudalis pripada podredu Anisoptera, porodici Libellulidae, i jedna je od pet vrsta ovoga roda koje naseljavaju Evropu. Pored ove vrste u BiH je registrovan još samo veliki močvarnjak (Leucorrhina pectoralis), međutim njegovo prisustvo nije potvrđeno već više od 100 godina.
Karta rasprostranjena vrste L. caudalis u Evropi (Atlas vilinih konjica Evrope, 2015). Atlas obuhvata podatke do 2013. godine tako da ne ukljućuje nove podatke za BiH.
Kao i druge predstavnike ovog roda i bjelorepog močvarnjaka karakteriše bijela boja lica (po čemu su dobili latinski, ali i engleski naziv „whiteface“) i tamne mrlje na bazi inače bezbojnih krila. Za razliku od drugih vrsta roda Leucorrhinia u Evropi, vrstu L. caudalis karakteriše jako proširen završetak abdomena. Naziv bjelorepi močvarnjak ova vrsta je dobila zbog karakteristično bijelo obojenih gornjih abdominalnih nastavaka i vezanosti za močvarna staništa.
Distribucija vrste L. caudalis u BiH i regionu.
Na staništima koje naseljava ova vrsta najlakše ćemo primjetiti mužjake u kasno proljeće na plutajućim listovima lopoča ili lokvanja. L. caudalis primarno naseljava mezotrofna i blago eutrofna jezera, umirene riječne rukavce i druge stajaćice da bogato razvijenom submerznom vegetacijom (biljke rodova: Ceratophyllum, Myriophyllum, Chara), a njihova staništa često karakteriše i prisustvo plutajućih biljaka (poput vrsta iz rodova: Nymphaea, Nuphar, Potamogeton).
Stanište vrste u okolini Banjaluke.
U drugoj polovini 20. vijeka došlo je do opadanja brojnosti ove vrste, posebno u zapadnoj i centralnoj Evropi, gdje je postala lokalno ili regionalno izumrla. Smatra se da su eutrofikacija i način upravljanja vodama bili glavni uzrok njenog nestanka u mnogim područjima. Od početka ovog vijeka dolazi do oporavka i širenja vrste u sjeverozapadnom dijelu evropskog areala, što se može pripisati poboljšanju kvaliteta staništa, ali i uticaju klimatskih promjena u sjevernim područjima.
U Evropi je ova vrsta zaštićena Bernskom konvencijom (zaštita Evropskih divljih vrsta) i Direktivom o staništima (u kategoriji striktno zaštićenih vrsta).
Prvi rimjerak L. caudalis pronađen je 2013. godine.
Za razliku od zapadnog dijela kontinenta, u jugoistočnoj Evropi vrsta je veoma rijetka i prisutna samo u vidu nekoliko manjih izolovanih populacija u dolinama velikih ravničarskih rijeka, od kojih na većini njene populacije bilježe negativan trend. Za opstanak ove vrste u regionu potrebno je prije svega očuvanje plavnih područja ovih rijeka i kompleksa močvarnih staništa u različitim fazama sukcesije.
Više informacija o pronalasku ove vrste u BiH i njenom rasprostranjenju i statusu u regionu možete pročitati u radu ''First record of Leucorrhinia caudalis for Bosnia and Herzegovina (Odonata: Libellulidae)''.
