Upoznaj jedinstveni biljni svijet mediterana i submediterana Bosne i Hercegovine - II dio

Flora mediterana i submediterana, za razliku od kontinentalnih krajeva, odlikuje se velikom biološkom raznolikošću sa većim brojem specifičnih vrsta, koje daju posebno obilježje i pečat cijelokupnoj flori Bosne i Hercegovine. Mnoge od datih vrsta su endemičnog karaktera, koje su upravo na ovim staništima našle svoj smiraj i preživjele do današnjih dana. Razlog visokog diverziteta vaskularne flore mediteranske i submediteranske regije može se tražiti u specifičnim geološkim, pedološkim i hidrološkim karakteristikama, njegovim kontaktom sa morem i diverzitetom ekoklime. U okviru ove rubrike objavljivat ćemo seriju članaka o zanimljivom i intresantnom biljnom svijetu mediterana i submediterana Bosne i Hercegovine. U drugom članku predstavljamo vam uskolisno ili krško zvonce - Edraianthus tenuifolius.

 

Edraianthus tenuifolius (Waldst. et Kit.) A.DC.

Narodin naziv: uskolisno zvonce, krško zvonce

Opis

Uskolisno zvonce je trajnica sa poleglom ili uspravnom stabljikom visine do oko 15 cm. Najčešće je  gusto obrasla dlačicama. Listovi su uski i linearni (naziv, tenuifolis = uskolistan), trepljavi, 77 do 120 mm dugi i oko 0,4 do 1,5 mm široki, po rubu trebevičasto dlakavi. Cvjetovi su sjedeći i uvijek grade višecvjetni glavičast cvat sa i do 15-ak cvjetova (Slika 1). Pricvjetni listovi su brojni, pri bazi vrlo široko, gotovo lopatasti. Čašični zupci su veoma uski, linearno lancetasti do linearni, 5-8 puta duži nego širi, znatno duži od cijevi čašice. Krunica je plavoljubičasta, spolja sasvim gola ili samo uz nerve dlakava, iznutra, između nerava, sa pojedinačnim kratkim dlakama. Pet bazalno proširenih prašnika smješteno je oko tučka građenog od dvaju plodnih listova. Plod je tobolac koji se nepravilno otvara sa mnogo sjemenki, koje su spljoštene. Broj hromosoma: 2n= 32. Cvate u maju i junu.

Slika 1 i 2. Uskolisno zvonce (Edraianthus tenuifolius (Waldst. et Kit.) A.DC.): 1/ cvat i 2/ karakteristično stanište vrste u pukotinama krečnjačkih stijena.

 

Stanište, ekologija i rasprostranjenost

Uskolisno zvonce predstavlja pravi prirodni ukras mediterana i submediterana. Optimum nalazi na kamenjarima na vapnencu, dolomitu i dolomitnom vapnencu, kao i u pukotinama stijena. Najčešće se nalazi u sastavu zajednica reda Scorzonero-Chryspogonetalia Horvat & Horvatić (1956) 1958 p.par., prevenstveno unutar asocijacija: Saturejo-Edraianthetum Horvat 1942 i Stipo-Salvietum officinalis Horvatić (1956) 1958. Osim toga, ova endemična vrsta nalazi se i u pukotinama krečnjačkim stijena reda Moltkeetalia petraeae Lkšić (Slika 2).

Ova vrsta je endem primorskih Dinarida, obuhvatajući usko područje Slovenije, zatim  Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Albaniju (Karta 1). Locus classicus ove vrste nalazi se u Hrvatskoj u dolini Vilena Draga na Plješivici, nedaleko od Korenice (Waldst. & Kit., 1804: 168).

U našoj zemlji je prema dostupnim podacima i vlastitim terenskim istraživanja evidentirana na više lokaliteta (Karta 2). Najveći broj lokaliteta zabilježen je u dolini rijeke Neretve.

Ova vrsta našla se i na popisu biljnih vrsta za Crvenu knjigu Bosne i Hercegovine (Šilić, 1996) gdje je označena kao R – rijetka ili potencijalno ugrožena; kao i na Crvenoj listi flore Federacije Bosne i Hercegovine (Đug et al, 2013) gdje je označena kao LC – najmanje zabrinjavajuća.

Karta 1 i 2. Distribucija vrste Edraianthus tenuifolius (Waldst. et Kit.) A.DC.: 1/ opća rasprostranjenost i 2/ rasprostranjenost u Bosni i Hercegovini.

 

Zanimljivost

Vrstu su opisali čuveni botaničari, F. de P.A. von Waldstein (1759.-1823.) i P. Kitaibel (1757.-1817.) u drugom volumenu svog kapitalnog djela: “Descriptiones et icones plantarum rariorum Hungariae“ iz 1805 kao vrstu Campanula tenuifolia Waldst. et. Kit. (1805: 168) (Slika 3 i 4). U monografiji o zvončikama, uskolisno zvonce tretira se kao dio roda Wahlenbergia [Wahlenbergia tenuifolia (Waldst. et Ki.t) A.DC], da bi kasnije ovo zvonce bilo smješteno u rod Edraianthus (A. DC.) DC. [Prodr. 7(2): 449 (1839)].

Čitav rod Edraianthus A. DC. je endemičan i vrlo zanimljiv za istraživanje taksonomskih i biogeografskih osobina, jer je njegovo središte rasprostranjenja u središnjem dijelu Balkanskog poluotoka. U vertikalnom pogledu vrste ovog roda nalaze se na svega nekoliko metara od mora, a druge vrste ovog roda se nalaze na najvišim vrhovima planinskih masiva.

Najnovija istraživanja su pokazala da postoji najmanje 5 različitih haplotipova unutar ove vrste te snažna filogeografska barijera koja odvaja jugoistočne od sjeverozapadnih populacija na području doline Neretve.

Najbliži srodnik uskolisnog zvonca je naš stenoendem Edraianthus hercegovinus K. Maly, koji je jedino zastupljen na Jelenku - Čvrsnica planina (Maly, 1906).

 

Slika 3 i 4. Uskolisno zvonce (Edraianthus tenuifolius (Waldst. et Kit.) A.DC.): 3/ Prvi opis i 4/ originalna ilustracija.

 

Literatura:

Abadžić. S. (1987). Taksonomsko-ekološka diferencijacija vrsta roda Edraianthus DC., na vertikalnom profilu Vran planine. Elaborat Zemaljskog muzeja BiH, Sarajevo.

Beck, G., Maly, K., Bjelčić, Ž. (1983). Flora Bosnae et Hercegovinae. IV Sympetalae Pars 4. Zemaljski muzej u Sarajevu, Posebna izdanja, knjiga 4. Sarajevo: 5-188.

De Candolle, A. P. (1830). Monographie des Campanulalées. Chez M., Veuve Desray, Paris.

Đug, S., Muratović, E., Drešković, E., Boškailo, A., Dudević, S. (2013). Crvena lista flore Federacije Bosne i Hercegovine. Nacrt izvještaja – Prijedlog. Projekat Šumskih i planinskih zaštićenih područja, „NVO Green way” i „Federalnog ministarstva za okoliš i turizam“, Sarajevo. pp. 1- 347.

Janchen, E. (1910). Die Edraianthus-Arten der Balkanländer. Mitt. Naturw. Ver. Univers., 8: 1-40, Wien, 8 (1): 1-40.

Lakušić, R. (1973). Prirodni sistem populacija i vrsta roda Edraianthus DC. Godišnjak Biološkog Instituta Univerziteta u Sarajevu, Posebno izdanje 26: 1-130, Sarajevo.

Lakušić, R. (1987). Novi sistemi roda Edraianthus DC. na Dinaridima. Bilten Društva ekologa BiH, Serija A - Ekološke Monografija 4: 107-115, Sarajevo.

Lakušić, R. (1988). Protoedraianthus Lakušić Status nov. In: Slišković, T. (ed.) Zbornik referata naučnog skupa „Minerali, stijene, izumrli i živi svijet Bosne i Hercegovine (7-8. X 1988)“, Zemaljski Muzej Bosne i Hercegovine, pp. 263-272, Sarajevo.

Lakušić, R., Lakušić, D. (1995). New family Edraianthaceae Lakušić 1995. OPTIMA, p.p. 8. Sevilla.

Maly, K. (1906). Hedraianthus hercegovinus (Wahlenbergia hercegovina). Glasnik Zemaljskog Muzeja Bosne i Hercegovine, 18 (3): 277, Sarajevo.

Mayer, E., Blečić, V. (1969). Zur Taxonomie und Chorologie von Edraianthus sectio Uniflori. Phyton (Austria), 13 (3-4): 241-247.

Mihelj, D., Šoljan, D. (2015). Povijesni pregled istraživanja roda Edraianthus A. DC. (Campanulaceae) u flori Bosne i Hercegovine. Prirodoslovlje, Časopis Odjela za prirodoslovlje i matematiku Matice Hrvatske, 15(1-2): 205-224, Sarajevo.

Nikolić, T., Milović, M., Bogdanović, S., Jasprica, N. (2015). Endemi u Hrvatskoj flori. Alfa, Zagreb.

Stefanović, S., Lakušić, D., Kuzmina, M., Međedović, S., Tan, K., Stevanović, V. (2008). Molecular phylogeny of Edraianthus (Grassy Bells; Campanulaceae) based on non-coding plastid DNA sequences. Taxon 57(2): 452-475.

Surina, B., Lakušić, D. (2011). Nova saznanja i stanje u sistematici roda Edraianthus (Campanulaceae). In: Bulić, Z. et al. (eds.): Zbornik radova sa Međunarodne konferencije: “Zaštita prirode u XXI vijeku“, 20-23 septembar, 2011. Knjiga 1: 245, Žabljak, Crna Gora.

Surina, B., Rakić, T., Stefanović, S., Stevanović, V. (2008). Novosti v filogeniji in sistematiki rodu Edraianthus (Campanulaceae) [Some novelties in the phylogeny and systematics of the genus Edraianthus (Campanulaceae)]. Hladnikia, 22: 59, Ljubljana.

Surina, B., Schönswetter, P., Schneeweiss, G.M. (2011). Quaternary rang dynamics of ecologically divergent species (Edraianthus serpyllifolius and E. tenuifolius, Campanulaceae) with the Balkan refugium. Journal of Biogeography 38: 1381-1393.

Šilić, Č. (1984). Endemične biljke. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Svjetlost, Beograd, Sarajevo.

Šilić, Č. (1996). Spisak biljnih vrsta (Pteridophyta i Spermatophyta) za Crvenu knjigu Bosne i Hercegovine. Glasnik Zemaljskog Muzeja Bosne i Hercegovine (PN) (NS) (1992-1995), 31: 323-367, Sarajevo.

Waldstein, A., Kitaibel, P. (1805). Descriptiones et icones plantarum rariorum Hungariae. Vol II. Typis matthiae andreae Schmidt, Universit, Typogr, Vienna.

Wettstein, R. (1887). Monographie der Gattung Hadraeanthus. Denkschriften der Kaiserlichen Akademie der Wissenschaften, Mathematisch-Naturwissenschaftliche Klasse. 53(2): 185−218, Wien.

 

Autor članka:

mr. Aldin Boškailo, asistent i prof. biologije^1,2

¹Karađoz-begova medresa Mostar, USRC Sjeverni logor bb, 88104 Mostar, Bosna i Hercegovina

²Nastavnički fakultet, Univerzitet "Džemal Bijedić" u Mostaru, Odsjek BIOLOGIJA, USRC Sjeverni logor bb, 88104 Mostar, Bosna i Hercegovina